fasttactneri

Tipicno DOPISIVANJE sa SIMPATIJOM

fasttactneri | 04 Јануар, 2019 10:31

❤️ Click here: Tipicno DOPISIVANJE sa SIMPATIJOM

Realije kao lingvokulturoloski pojam. U nekim primjerima, zbog manjih ili veih promjena karaktera ili na mjene datih lokaliteta, tokom vremena doslo je do stanovitog udaljavanja od prvotne motivirajue karakteristike, ali je obicno sacuvana veza bar s jednom predmetnologickom odlikom date realije i bar s jednom LSV leksickosemantickom varijantom po kojoj je ona i dobila ime. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 63 49.

Sarajevski govor do kraja XX stoljea 39 1. Kao sto se vidi, Pitanja o govoru prostoga naroda iz 1897. Bèspara, u Skaljievom rjecniku se daju dva znacenja, koji su upisani kao sinonimi: 1.

Za mladie njihove dobi to je, u prenesenom znacenju, bilo mjesto zgusnutih zelja i pobuda, sto moze imati logicku asocijativnokonotativnu vezu s eksplozivom, s baru tom. Jasno je da je predmetnolo gicka transpozicija isla od denotativnog znacenja civije kao necega cime se sta moze ucvrstiti, na sta se moze objesiti i sl. U Skaljievom rjec niku turcizama, uz naznaku da je rijec nastala od arapskog naggar, topo nim se pise sa dz Nedzarii , dok u katastarskim kartama i u posljednjem planu grada Sarajeva u izdanju Geodetskog zavoda Bosne i Hercegovine od 2002. Opisani primjer, izmeu ostalog, ukazuje na relativ nost podataka dobijenih na terenu od razlicitih informanata. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 11 narodnih pjesama u alhamijado literaturi. Govori se: o junacima, o sinovima, o ljudima, po selima, na kolima, na vratima. Govori se: leahu, ali je u musl.

- Sarajevski govor ukratko je predstavljen i u Brozovievoj sintezi o ijekavskosakavskom dijalektu: tu je izdvojen kao poseban govor unutar juznoga poddijalekta govori juzno od Krivaje i zapadno od Bosne i navedene su osobine kojima se on karakterizira unutar ijekavskosakavskog dijalekta i priblizava jugoistocnom poddijalektu istocnohercegovackog dijalekta.

Sehovi: Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik 1 knjiga 1 BIBLIOTEKA BOSNISTIKA POSEBna iZDanja SENAHID HALILOVI ILIJAS TANOVI AMELA SEHOVI GOVOR GRADA SARAJEVA I RAZGOVORNI BOSANSKI JEZIK KNJIGA 1 BIBLIOTEKA BOSNISTIKA POSEBNA IZDANJA SENAHID HALILOVI ILIJAS TANOVI AMELA SEHOVI GOVOR GRADA SARAJEVA I RAZGOVORNI BOSANSKI JEZIK Izdavac Slavisticki komitet, Sarajevo Filozofski fakultet u Sarajevu, F. Rackog 1, Sarajevo, BiH tel. Mjesto sarajevskoga govora meu susjednim govorima. Sarajevski govor u XVIII stoljeu: Podaci iz Ljetopisa Mula-Mustafe Baseskije. Sarajevski govor u XIX stoljeu. Surminov rad o sarajevskom govoru. Podaci iz Pitanja o govoru prostoga naroda. Sarajevski govor u XX stoljeu. Podaci o sarajevskom govoru u dijalektoloskoj literaturi. Podaci o ekavsko-jekavskom govoru Bjelava. Ilijas Tanovi 59 59 60 61 64 65 Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru Sarajeva: Lingvokulturoloski aspekt 2. Realije kao lingvokulturoloski pojam. Realije u govoru Sarajeva. Mikrotoponimi na prostoru Sarajeva leksicko-semanticki aspekt. Registar popis mikrotoponima Sarajeva. Realije oznake nacionalnih jela i pia, voa i povra, cvijea. Amela Sehovi 67 68 70 73 73 80 90 101 104 109 Leksika razgovornoga bosanskog jezika 3. Predmet i cilj rada. Metode i tehnike rada. Osobenosti razgovornoga jezika po jezickim nivoima. Razlozi opravdanosti proucavanja leksickoga nivoa. Tipologizacija leksike razgovornoga bosanskog jezika. Arhaizmi, historizmi, zastarjele rijeci. Vaznost neologizama za rjecnik jednoga jezika. Arhaizmi i neologizmi pokusaj sinteze. Leksika ogranicene upotrebe zargonizmi. Terminoloske visestrukosti zargon, satra, sleng, argo 3. Najcesa tematska polja u zargonu. Status zargona meu ostalim jezickim varijetetima. Leksika neizravnoga i izravnog imenovanja stvari i pojava. Razgovorni jezik i frazeologija. Frazeme problem definiranja. Kako se sluziti frazeoloskim rjecnikom. Mjesto sarajevskoga govora meu susjednim govorima Sarajevski govor zauzima posebno mjesto unutar juznoga poddijalekta ijekavskosakavskog istocnobosanskog dijalekta. Ijekavskosakavski istocnobosanski dijalekt zahvaa podrucje sjeveroistocne Bosne meurijecje Bosne i Drine, ukljucujui slivove Fojnice i Usore. U ovom arhaicnom, zapadnostokavskom dijalektu uz govore s manje-vise sacuvanim izvornim crtama prisutni su i govori samo donekle asimiliranih dosljaka. Najizrazitije govore ovog dijalekta sacuvali su starinci Bosnjaci i Hrvati uz desnu dolinu Bosne te u slivovima Fojnice, Usore i Krivaje. Ijekavskosakavski dijalekt dijeli se na dva poddijalekta sjeverni i juzni. Prvi obuhvaa govore sjeverno od Krivaje i istocno od rijeke Bosne tuzlanska oblast , a drugi se pruza juznije od Krivaje. U juznome poddijalektu imamo vise razlicitih govornih tipova. Uz periferijski juznobosanski govorni tip izmeu planina Bjelasnice i Igmana te rijeka Zujevine i Zeljeznice , a koji ima prijelazni karakter s oko 70% primarnih ijekavskosakavskih osobina i oko 30% istocnohercegovackih , izdvaja se, kao zaseban, sarajevski kraj sa govorom grada Sarajeva. Od govornih tipova juznoga poddijalekta najblizi su mu spomenuti juznobosanski obuhvaa 10 Senahid Halilovi Sarajevsko polje i Planinu, tj. U istocnom i jugoistocnom susjedstvu sarajevski govor ima sjevernu skupinu govora ijekavskostakavskoga govornog tipa, koji pripada jugoistocnom poddijalektu istocnohercegovackog dijalekta. Brabec 1958:44-62; Brozovi 1966:119-208; urovi 1992:20, 50, 329; Halilovi 2005:15-17 1. Sarajevski govor u XVIII stoljeu: Podaci iz Ljetopisa Mula-Mustafe Baseskije O sarajevskom govoru u XVIII stoljeu najvise podataka imamo u Ljetopisu 17461804 Mula-Mustafe Baseskije1. Ljetopis je pisan arapskim neshi-pismom, a na turskom jeziku, kakvim je tada u Sarajevu i ostaloj Bosni, prema potrebi, govorio manji broj gradskoga stanovnistva. On je, zapravo, mislio na maternjem a pisao je na turskom jeziku. Ljetopisac se okusao i u poeziji, tako da od njega imamo, uz nekolike pjesme na turskom, i jednu na nasem jeziku Pjesma o dobrim poslovima. Od prvorazrednoga su znacaja, kao jezicka i folklorna graa, i cetiri narodne pjesme koje na bosanskom jeziku Baseskija donosi uz svoj Ljetopis; to su pjesme Ramo i Saliha; Zeckova pouka; Ah, divojko, bila nosa i Galen prosi gizdavu divojku. To su i najstariji zapisi nasih 1 Mula-Mustafa Sevki Baseskija roen je u Sarajevu, 1731. Poslije medrese kratko je bio imam, da bi se od 1763. Uz male prekide, pisarski e posao biti njegovo glavno zanimanje. Opsirno opisuje prema sjeanju te nemire, tako da zapravo Ljetopis pocinje od 1746, a zavrsava sa god. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 11 narodnih pjesama u alhamijado literaturi. Baseskijina Zbirka sadrzi, dalje pored ljetopisnoga dijela i nekrologij. Svake godine on biljezi imena umrlih osoba, mahom odraslih muskaraca i to Bosnjaka; zapisao je oko 4. Uz veinu umrlih navodi i zanimanje, tako da spominje sezdesetak zanata. Za onomasticare dragocjen je popis bezmalo svih tadasnjih sarajevskih mahala pored sluzbenih, tu su i narodni nazivi te popis dzemata u okolici Sarajeva. Za dijalektologiju i leksikologiju od znacaja je i popis narodnih naziva bilja poznatoga ljetopiscu: detelina, duhan, divji divlji grah, gliva gljiva , kukurik, kokosja ljubica, mlijecac, sjerak; senica psenica. Baseskija 1987:453-455 Pojedine rijeci i izraze meu kojima ima i lascivnih zapisane na nasem jeziku imamo jos i u kratkim narodnim pricama predanjima, bajkama, basnama tzv. Sve ono sto smatra neprevodivim na turski, Baseskija donosi na maternjem jeziku. Time zeli ostati sto razumljiviji, a istovremeno potpunije izrazava ono sto zeli. Baseskija 1987:457 Najprije emo osmotriti odlike na nasem jeziku zapisane antroponimijske grae Ljetopisa imena, prezimena i, osobito, nadimaka te onomastike uope. U svome opisu sarajevskoga govora potkraj XIX stoljea. Seljaci iz okolice naj vise ovako govore, te se rjee cuje deklinovanje prema dekl. Poznato je da Surmin, nazalost, nije uvijek posveivao potrebnu paznju izboru informatora. Ijekavskosakavski dijalekt, u koji spada i govor staroga Sarajeva, ima, meutim, kao dominirajui, upravo ovaj vid promjene muskih hipokoristika kakav je zastupljen i u grai koju donosi Baseskija. Tako je ne samo u veini govora centralne i sjeveroistocne Bosne ve i centralne, zapadne i sjeverne Hercegovine. Brozovi 1966: 158; Halilovi 1990:321 Surmin navodi da je od jednoga Bosnjaka iz okolice Foce cuo hipokoristike na -e u nominativu jednine Vide bajraktare. Surmin, 1895:199 O prisustvu takvih imena svjedoci i Baseskija: Muse Muharem-aga 147 , Salih-basa Cale 171 , Salih Golub, zvani Tale 331 , ali i onih s -a u nominativu: Muja, Mustafa-basa 259 za hipokoristike kao Muja, Mesa i sl. Kada su u pitanju tvorbeni modeli, treba napomenuti da Baseskijina graa nudi vise potvrda za nadimke i prezimena koji predstavljaju im- Sarajevski govor do kraja XX stoljea 13 perativne slozenice: Lezitetka-efendija 42 , Ahmedago Jebiciganka 47 , Pecitava Mehmed 112 , zadavise i zvanog Cesirepa 117 , starac Salih-aga zvani Mlatisuma 207 i dr. Tvorba etnika takoer se moze pratiti u Baseskijinoj grai, zahvaljujui tome sto, na nasem jeziku, imamo potvrde za nekoliko tipicnih modela: Mehmed-basa Bejti, Kresevljak 50 , Mahmut Neretljak,... Pojedine onomasticke podatke imamo i izvan spomenutoga Popisa sarajevskih mahala: cizmar, s Mutnog Potoka 70 , iz Hlivna je otisao 149 , grob mu se nalazi na Pirijinom Brijegu Pirin Brig; 207 , Osman, bajraktar, poznat pod imenom Crna Rijeka 287 , hadzi Ibrahim, zvani Miljaska 281. Antroponimijska graa sadrzi i pojedine dijalekatske crte; tako je gubljenje suglasnika uprosavanjem inicijalnih i medijalnih konsonantskih grupa zasvjedoceno u: Tica 39, 45 , Avdija Lepir 44. Izvorna grupa -bd- u leksici i antroponimiji preuzetoj putem turskog jezika disimilacijom daje -vd-: Avdija 44, 273 , Avdija Sikira 293. Baseskijina pjesma na nasem jeziku Pjesma o dobrim poslovima; Ljetopis, 364-365 u prvome stihu ima zamjenicu tko. Oblici tipa tko, netko prisutni su, i dosta rasprostranjeni i u nase vrijeme u dijelu ijekavskosakavskih sjeveroistocnobosanskih govora uz rijeku Bosnu, duz cijeloga njenog toka, i istocnije odatle, prema Tuzli , i nisu nacionalno markirani; premda su cesi kod starosjedilackoga muslimanskog i katolickoga stanovnistva, mogu se cuti i u pojedinim mjestima nastanjenim pravoslavcima. Ijekavskosakavski govori, inace, spadaju u one koji u cjelokupnoj stokavstini najbolje cuvaju forme tipa tko. Brozovi 1966:140 Vrijedno bi bilo istraziti koliko je ovaj arhaizam sacuvan i u danasnjem govoru sarajevskoga starosjedilackog stanovnistva. Tek, Baseskija svjedoci da su takvi oblici bili frekventni u njegovo vrijeme ali ne i jedini, jer se u istoj pjesmi javlja i ko, svako, sto ne bi smjela biti posljedica nepreciznoga citanja. Pored ijekavizama s ocekivanom dvosloznom zamjenom jata u dugim i jednosloznom u kratkim slogovima: grijeh; mjesto, imamo i ikavizme: nigdi, biz od ognja, kakve inace susreemo u samoj dijalekatskoj bazi. U ijekavskosakavskim govorima zilavo je ukorijenjen i hiperijekavizam rijet. Izvan spomenute pjesme paznje su vrijedni i slijedei podaci iz Ljetopisa o dijalekatskoj bazi u kojoj je nastao: ijekavizmi nijesi, 378; lijepa, 404; bijede, 405; vidjeemo bez jotovanja dentala d, 404; pljegav, 84 ovakav lik cest je u ijekavskosakavskom dijalektu, i jedan je od izuzetaka u kojima dolazi do jekavskoga jotovanja u vezi s labijalima Brozovi 1966:168; up. Dijalekatske crte u narodnim pjesmama koje je zabiljezio Baseskija, razumljivo, nisu ujedno i crte samo staroga sarajevskoga govora, jer narodna poezija u to vrijeme ve ima svoj, mada jos uvijek nedovoljno ucvrsen, uzus, tzv. Tekstove cetiriju narodnih pjesama na bosanskom jeziku v. O ijekavskoj dijalekatskoj podlozi svjedoce primjeri: snijeg, sijeno, lijepo; sjedi, ljevsa. Meu osobine koje karakteriziraju siri krug bosanskih, osobito arhaicnijih govora, idu: 1. Ljetopis Mula-Mustafe Baseskije dragocjena je riznica dijalekatske leksike. U taj sloj leksike danas spadaju i nazivi raznih zanata, koji su od Baseskijina vremena naovamo polagahno izumirali, zajedno s cim je nestajala i brojna za njih vezana specijalizirana leksika. Ti su zanati kao, npr. Nisu rijetki slucajevi da je majstor, ili neko iz njegove porodice, nazvan po svome zanatu, sto kasnije biva prihvaeno i kao prezime. U historiografskoj literaturi spominju se brojni zanati u Sarajevu od XV do XIX st. Sistematiziranje i predstavljanje specijalizirane leksike vezane za njih znacajno e doprinijeti poznavanju staroga sarajevskoga govora. Evo popisa cetrdesetak starih sarajevskih zanata iz spomenutih izvora: 1. suknari koji izrauju odjevne predmete od cohe, sukna bolje vrste; trgovci koji prodaju cohu 42. Zaprazit 236 ; oblacio bi dugu anteriju od sarene manice 241 ; Bio je mucav, balav, terkav 272 ; govorio poput ceketala u mlinu 289 ; starac Bego,... Sadrzajem svojim, i nacinom na koji je sama sadrzina ovjekovjecena, Ljetopis Mula-Mustafe Baseskije nije tek dokument o Sarajevu i o sarajevskom govoru iz druge polovice 18. Nezamisliva je, primjerice, nekakva sinteza o nadarenosti nasega narodnoga genija za humor i ironiju bez uvida u nadimke koje nose Baseskijini savremenici, kao sto su: Ibrahim-basa, Posro 224 , ili onaj janjicar iz 97. Sarajevski govor u XIX stoljeu O sarajevskom govoru krajem XIX st. Surminov rad o sarajevskom govoru Rad ure Surmina Osobine danasnjega sarajevskog govora objavljen je potkraj XIX stoljea, na samim pocecima dijalektologije u BiH. Materijal je, nazalost, prikupljen uglavnom na metodoloski nepravilan nacin. Stoga je u dijalektoloskoj literaturi XX st. Upitnik ima brosirane korice i 22 lista formata 25x20cm. Zbirka je dobro ocuvana; nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu vodi se pod brojem FAZM, Inventar folkl. Surmin 1895:187 Povrh uvodnog dijela str. Konsonanti i konsonantske skupine, str. Navest emo najznacajnije pojedinosti iz pojedinih poglavlja, prije svega one koje nisu osporavane u ocjenama ovoga Surminova rada, kao i cjelokupnu leksiku. Pojedini ikavizmi i ekavizmi prisutni su u govoru svih: prigòriti mj. Govori se: kùmpijer, pàstijer. Govori se: mnj, pòminj. Grupa -ao sazima se u dugo -o: pís, dòs, z cas; tako i -eo: dèb, dòv. Openito se govori: grb, grblje. Glasovi c i gotovo se ne razlikuju; to vrijedi i za glasove dz i. Muslimani i katolici govore svèenk, a pravoslavni svèstenk. Muslimani i katolici izraziti su sakavci u njih je: gsr, ckvise, prs, pùsenica, vrís. Tako i: sp, sta, sne, pùsiti, dsala, so. Pravoslavni su stakavci gstr, oprostenje , ali se i od njih moze cuti: gsr, krsenje, ise. Glasovna grupa tje u muslimana ostaje neizmijenjena, dok je u katolika prisutno i tje i e: tjrati, zútjeti ali je cese zútiti ; pravoslavni imaju: rati, lèeti, zúeo. Prema nejotovanim grupama cje, sje, zje u govoru 20 Senahid Halilovi muslimana i katolika cjpr, sjme, izjesti , stoji e, e, e u govoru pravoslavaca. Pravoslavni izgovaraju h u rijecima u kojima mu po etimologiji nije mjesto làhko, mèhko, ht , a ne izgovaraju u rijecima u kojima mu je po etimologiji mjesto n, jati, aláliti umjesto hn, jhati, haláliti. Glas d gubi se ispred n, s i z: glána, pón; ljski, gospòstvo; nàzirati. Glas p gubi se ispred s i na pocetku rijeci: sòvati, sto; sènica, cèlinjak. Glas t gubi se ispred s i na kraju rijeci: svjèsk, krève, sèpe, dváns. Glas v gubi se iza s: sjèdok, srb. Glas lj redovno izgovaraju katolici i pravoslavni, dok u muslimana preteze izgovor j umjesto : jepòta, zejànica, Mìjacka, jètina mj. Muslimani govore i: kjànati, kjnnje. Sarajevski govor ima arhaizama i u akcentuaciji. Muslimani imaju dugosilazni akcent izvan prvog sloga rijeci: sokk, gospodr, selm, ramazn, vod, djec, cetrdest, sjedm, bojm se, ob, Trebev. U govoru muslimana najobicniji su i akcenatski likovi kao: razgovramo, potrzim, probdim se, posdim Surmin ih biljezi bez duzine. Muslimani i katolici izgovaraju dòbar dn, a pravoslavni dobàr dn. U glagola tipa bjezati, zivjeti u prezentu je: bjezímo, bjezíte, zivímo, zelímo, lomímo. Surmin 1895:196-199, 205 1. Pored obicnijeg cljd cuje se i: onaka cljdi. Uz brojeve se cuje stariji genitivni oblik: pt godn, sé stotn grós. U dativu, instrumentalu i lokativu mn. U katolika i muslimana je: kònjima i konjma, a u pravoslavnih samo: konjma. Od dg komparativ je dlj, od màlen mnj pored: mnji , a od rd r. U dativu, instrumentalu i lokativu mnozine licnih zamjenica pored nma, nm, vma, vm, govori se i nmi, vmi. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 21 6. Govori se: ctvero, petero, cetvèrica, osmèrica. Prilog gotovo ima oblik gotov: zena gotov da nije umrla, coek gotov da je nastradao, nije gotov niko dosao. Upitni prilog gdje ima oblik e, ge a znaci i na kojem mjestu: e si? Sva lica u potencijalu redovno imaju oblik bi, ali se ponekad cuje i bsmo, bste. Leksika U Dodatku Surminova rada zabiljezene su ove rijeci: àbresast prid. Grund , ìskrsiti svrs. Surmin 1895:207-209 O ostalim pojedinostima iz Surminova rada up. Podaci iz Pitanja o govoru prostoga naroda Pitanja o govoru prostoga naroda iz 1897. Graa koju sadrze upitnici ispunjeni u ovoj anketi s kraja XIX stoljea do danas nije obraena; dakle, ni poslije vise od stotinu godina nije ucinjena dostupnom naucnoj i strucnoj javnosti. Na istoj stranici M. Ja mislim da je tomu bilo ovo uzrok: kad sam se vratio s puta u Bec, odsecni sef Horovic razgovarao je sa mnom o tome putu, te me zapita jesam li se uverio da se u Bosni i Hercegovini govori jednim dijalektom koji se razlikuje od svih u susednim krajevima, na sto mu ja cisto i bistro odgovorih, naprotiv da sam se uverio da je onako kako smo mi filolozi i mislili i znali da je, to jest da se u Bosni i Hercegovini ne govori jednim dijalektom ve se dijalekti raznih krajeva B. Upitnik nije paginiran; ima 55 lista formata 25x20cm. Nastojat emo to pokazati navoenjem odgovora iz dva upitnika popunjena u Sarajevu i njegovoj okolici. Ciljevi ankete bili su: utvrditi osnovne osobine bosanskohercegovackih govora; stei uvid u osobenosti govora s obzirom na konfesionalnu pripadnost; ustanoviti razlike izmeu narodnih govora i onovremenog standardnog jezika. Zemaljska vlada u Sarajevu obratila se istaknutim slavistima Vatroslavu Jagiu i Milanu Resetaru s molbom da pripreme upitnik za ovaj njen projekt. Upitnik je sastavio M. Naputak za popunjavanje upitnika zauzima prve tri stranice; od 4. Upute su srocene u dvanaest tacaka; potpisala ih je Direkcija bos. Stijene Hridovi ; 7. Spilj Peine ; 9. Vrela Izvori ; 10. Nekadanja sela selista ; 21. Stare ceste i putevi; 27. Mostovi i gazovi; 30. Dzamije i tekije; 35. Zbirka se vodi pod brojem FAZM, Inventar folk. Samo se kaze, da svagda valja paziti samo na osobine govora domaih ljudi, postojanih stanovnika mjesta; na osobine govora stranaca ili pridoslica ne treba se obazirati. Ako li se pak cuje i ovako i onako, neka se podvuku oba oblika... Odgovori su prispjeli iz svih krajeva zemlje, iz 48 od ukupno 50 ondasnjih kotareva. U pojedinim kotarevima popunjeno je i po desetak upitnika iz Bihaa i okolice 13, iz trebinjskog kraja 12, iz Mostara i Tuzle po osam. Ukupno je popunjeno 215 upitnika. Imamo li u vidu da u jednome upitniku imamo podatke za dva, tri ili vise mjesnih govora, bit e nam jasno da je obuhvaena vrlo gusta mreza punktova. Namjesto jata u dugim slogovima imamo dvoslozni refleks: dijete, mlijeko, lijep, sijeno; nijesam. Refleks jata u kratkim slogovima najcese je jednoslozan: vjera, bjezati, pjevati, mjera, vjetar, njegovati, e, ljepota, sjeme, djeca; prav. Ovdje je: jeo, zreo, vreo; zelio, video, letio, volio. Samo je: smijem se. Govori se: neki, nekako, negda, zenica; obje. Sekundarno jat nije potvreno; u svih je: vezir, pir, mir, kosir, namastir. Samo je: ora h. Takoer je i u musl. Ovdje je: jerebica; prije, poslije. Govori se: uzajmiti, ujela. Ovdje je: rasti, rastem, narasto, ukrasti, ali: vrebac. Govori se: razabrati, razapeti, izasuti, sa zenom, sa sinom, niza stranu, smrt, skloniti, zbiti, svrsiti, razviti, rasuti. Umjesto savrh kaze se: savr njega, svr njega, povr njega; umjesto savjetovati musl. Prvi je popunjen 17. Kalember, ucitelj reljevske bogoslovije. Podaci koje donosimo ovdje a koji nisu narocito oznaceni potjecu upravo iz upitnika br. Pojedini podaci potjecu iz govora muslimana; uz takve podatke stavljat emo skraenicu musl. Uz podatke koji potjecu iz govora pravoslavaca stoji skra. Nema: razagnati, izagnati, ve: raserati sreom ne bi kavge, raserase ih , iserati stoku, iz kue. Govori se: greb, greblje; klepetati; topal; ne mere; cetvero, petero, cetverica, peterica. Govori se: subota; apostol; prav. Govori se: dao, pao, klao, zao; ali: prodo, otpo, zaklo, vecero, isko, reko. Govori se: pepeo, veseo, oteo, poceo, debeo, ali: uzo. Govori se: jedanest, dvanest, trinest, cetrnest. Govori se: u nu kuu, u vo selo, na nom polju, na vim kolima musl. Govori se: djevojka, djeca, djed, vidjet, vrtjet musl. Bjecve bljecve ne postoje, ve misle da e to biti mestve, sto se nazuvaju na carape prav. Govori se: cjeriti, izjest, sjesti, sjeme, visit, sjutra, sjajan musl. Mesnjaca nema, ve vazda bureknjaca pita od mesa. Ono, cim se mandra pura, pulenta mijesa, zove se mjesarica i mandrac. Mjesto 28 Senahid Halilovi 31. Snjegovi nema, ve reknu: Zapade mlogi snijeg. Nema: mimoem, ve: razminili se, prosli se. Govori se: nemonik, nonji; sretni sine, ve, letee. Kunica nema, ve zena more biti dobra kuenica; njiva kod kue zove se: podkunica, zakunica, natkunica. Govori se: steta, klijesta prav. Bez daha nema, ve bez duse... Govori se: lahko, hrav, hra, hrzati, hrvati se musl. Govori se: iz Bisa, lice a ne lisce, lihce. Govori se: ljudi, porad dina; musl. Govori se: ljuski, graski, gosposki, braski musl. Staklu na prozorima dzam, pendzer. Govori se: laf, hititi musl. Govori se: ravno, divno; tavnica, guvno. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 29 44. Govori se: klupko, vsi musl. Govori se: Filip musl. Govori se: kljuc, ljubiti, jegulja, polje, kosulja; ljeto, ljepota, ljesa, ljevoruk; ljeljen; lemes na plugu. Govori se: sedam, berem, rukom, glavom, sedamdeset. Govori se: mladi; musl. Govori se: sljiva, gnijezdo, gnoj, suzanj, lanjski, svinjski, djetinjstvo; musl. Govori se: junacki, momacki, kovacki, macka, na rucku, doruckovati a ne: junaski... Govori se: skaklji, skola, tresnja, cvrcak, cvrcati. Cpag ili spag nigdje, ve: konopac, tenef, uze. Govori se: sjedozba od novijeg vremena; prije samo: ispati , vjezbati nema: zbun; samo je: grmen ; umjesto zasnuti se ima: prepanuti se. Govori se: mores, more. Umjesto doreni samo: poeraj ili ajde goni stoku. Umjesto: uzei ima samo: zapali svijeu, prisluzi kandilo, nalozi vatru musl. Govori se: znam, pred nas, prazno, snijeg, u zo cas; baciti, micati, kazivati, sniziti... Umjesto snaha i kod prav. Govori se: ostar, strcaljica, rastrkan razasut; razobadala se goveda ; umjesto skrinja, skrinja sanduk; umjesto skrbiti se postarati se; pobriniti se prav. Govori se: sigurno, griskati; Cmilja a ne Smiljana ; prasci, iscrvotocen; testa. Govori se: zora, zub, zet. Govori se: jedna, gladna; zgodniji musl. Govori se: bogastvo, proklestvo, gospostvo; izvrstan, radostan, krepostan, koristan. Govori se: opet, krevet, sepet, teret; jucer musl. Govori se: nemoj, daj, pitaj, slusaj, cuvaj, cuj, kupuj. Govori se: pseto prav. Govori se: jutro, dobro jutro; musl. Govori se: zrela, sramota, zlijeb, ali: zdraka. Govori se: jedanes, nave, lak, ajat, uzda, janje a ne: jedamnes, mlave... Govori se: kamen, kremen, plamen. Govori se: Pero, Jovo, Mujo, Ibro. Govori se u vok. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 31 77. Govori se: s nozem a ne: s nozom , s kljucem, s konjem, s ognjisem; putem; s kovacom, s prijateljom, s uciteljom, sa suncom. Govori se: bojevi, kosevi, misevi. Nema oblika konjevi, muzevi, niti konjovi, muzovi. Govori se: kamenovi cese: kamenje , prstenovi, hambarovi, golubovi, jastrebovi a ne: kameni, prsteni... Govori se: rame; dva jajeta; nacinjeno od drveta ili od stakla dzama, srce , od gvoza; dijete djeteta, ose oseta. Govori se: ovo su njegova gvoza, sela, zita, mesa, vina. Govori se: daj to jelenima, junacima, Turcima, ljudima, sinovima. Govori se: s prijateljima, s ljudima, sa zubima, sa sinovima, s gvozima, s kolima. Govori se: o junacima, o sinovima, o ljudima, po selima, na kolima, na vratima. Govori se: ime joj je Fata, Kata, Ana, Jela. Govori se: oj ti kraljice, domaice, zarucnice, grlice. Govori se: daj to zenama, sestrama, materama, vojvodama, agama. Govori se: sa zenama, sestrama, materama, rukama, nogama. Govori se: u kuama, na njivama, po crkvama, u gromilama, o sestrama, na jabukama. Govori se: ovo mi je mati; musl. Govori se: mojeg dobrog a ne: mojega dobroga , vjernog, starog, ljubljenog prijatelja. Izgubio sam svog dobrog prijatelja. Govori se: daj to onom tuznom, jadnom, siromasnom, neveselom covjeku i: daj to onome tuznome, jadnome, siromasnome, neveselome covjeku. Govori se: u ovom bogatom, velikom, prostranom, lijepom, veselom selu i: u ovome bogatome, velikome, prostranome, lijepome, veselome selu. Govori se: mom, tvom umjesto: mojem, tvojem ; nasem, vasem selu; u ljevsem, drazem, boljem, gorem casu. Govori se: na dobrom konju, o poslusnom sinu, na rodnom polju a ne: na dobrim. Govori se: s ovijem, s onijem, s tijem, s dobrijem, s postenijem, s mojijem, s tvojijem, s nasijem, s vasijem, s boljijem, s visijem covjekom a ne: s ovim... Govori se: s dobrijem, s vjernijem, s cestitijem, s nasijem... Govori se: o onijem sretnijem ljudima; na ovijem jakijem kolima; po tijem rodnijem njivama; u nasijem jadnijem kuama; s nasijem kolima i s vasijem; o nasijem poslovima i o vasijem; na onijem poljima i na ovijem. Govori se: dao je nama a ne vama; on je nas zvao a ne vas a ne: naske ; dao nam je, dao vam je, cuo nas je, cuo vas je; kupi sebi, zovni svoju majku a ne: kupi si, zovi si majku. Govori se: taj covjek ne: otaj , ovi, taj, oni covjek a ne: ova, ti, ta, ona covjek. Govori se: vidio sam njegova, njezinoga; musl. Govori se: kakav; evaki, taki, enaki a ne: ovakav, takav, onakav , nekakav, nikakav; kaki, evaki, taki, enaki, nekaki a ne: kakvi, ovakvi... Govori se: sa sviju strana a ne: svih ; ne u ni za sto, nijesam ni od koga cuo, nema ni u jednom selu a ne: ne u za nisto, nijesam od nikoga cuo... Govori se: ljevsi, dulji, laksi, meksi, radije, suhlji musl. Govori se: ja vidim, velim, volim, zelim a ne: viu... Govori se: ja znam, dam, mislim ne: mnim ; rastem, zivim, pocnem; panem, iem, isem; tkam, zanjem. Govori se: ne meres ti to uciniti; hoes musl. Govori se: oni vide, govore, cine, ljube, trpe, grle; oni peku, sijeku, strigu, vuku; reknu musl. Govori se: hajdemo musl. Govori se: ja u oplesti, izvesti, pasti, skociti, ciniti, dati, klati, kazati prav. umjesto rei u ti kazu rijeu ti prav. Umjesto mai kaze se maknuti. Govori se: poi u, dou, nau, dovesu, pasu, jesu. Govori se: ja u rasti; rei prav. Govori se: posao je pjevajui, placui, trcei, smijui se prav. Govori se: zena cujui ga pobjeze a ne: cuvsi, cuv ; majka videi ga proplace a ne: vidjevsi, vidjev ; velei to on poe a ne: rekavsi, rekav ; uradivsi to brat mi rece a ne: ucinivsi, uciniv ; zdogovorei se mi mu dadosmo a ne: dogovorivsi se, dogovoriv se ; svezavsi mu ruke kod prav. Govori se: budavsi da je tako a ne: budui ; ja sam ga vidla; mi smo ga vidli a ne: vidjela, vidjeli. Govori se: ja ga vidjeh ne: vioh ; ja umrije h ; ja zguli h kozu ne: odrijeh ; jedva prodrijeh. Govori se: oni pekose, vukose, strigose ne: pecijahu, pecahu, vucijahu, strizijahu... Govori se: leahu, ali je u musl. Govori se: ja bi, ti bi, on bi reko, mi bi, vi bi, oni bi rekli a ne: ja bih, mi bismo, vi biste ; bismo li rekli ne: kazali , biste li vjerovali a ne: bi li ste vjerovali. Govori se: ovo je njezin otac a ne: njen, nje otac ; prosi je u njezine brae a ne: u njene brae, u nje brae. Govori se: nijesam uzeo noza a ne: noz ; ne porusise kule ne: kulu ; ne zapalise sela ne: selo i selo ne zapalise; ne naoh vijenca ne: vijenac. Govori se: bio sam u selu ne: u selo ; zivi u kui; jase na konju; nasli se u gori; lezi pod klupom; visi o klincu; drezdi za kuom; visi li nad glavom a ne prij. Govori se: idem prav. Govori se: ucini to za brae prav. Govori se: donesi sikiru ne: sjekiru od Ivana a ne: iz Ivana ; cuo sam to od njega; dobavi malo od brata a ne: iz + gen. Govori se: reko da e to uciniti a ne: reko uciniti to ; reko je da e doi veceras a ne: obeao doi veceras ; kazo je da e poi u selo a ne: kazao poi u selo. Govori se: zatekao se u prav. Govori se: da si mi prije kazao, dao bih ti a ne: bio bih ti dao ; da si prije dosao, jos bi ga nasao ne: bio bi ga jos nasao ; kad bi me poslusao, ne bi poginuo ne: ne bi bio poginuo. Govori se: dosao da kupi a ne: za kupit vina; da bi se oborila kula a ne: za oboriti kulu , to nije dosta; ovo je pravi nacin da se izgubi postenje a ne: za izgubiti postenje. Govori se: djevojka musl. Narodne pripovijetke pocinju ovako: Umrla ne: umirala namjesto ovog oblika i musl. Glas e izgovara se kratko u rijeci rijeka bit e da je kratkosilazni na prvome slogu; zapisano: ríjeka ; a dugo u rijecima: sijelo, cijena, strijela, dijeliti zapisano: sijêlo, cijêna, strijêla, dijêliti. Takoer je i u musl. Rijeci kao uciti, jezika, pobozno imaju akcent na prvom slogu, a rijeci kao gospodina, govoriti na drugom. Na pitanje koja se od ovih rijeci govori u Vasem mjestu imamo sljedee odgovore. Grad kazu tvravi castelu sarajevskoj. najcese: cura i musl. Pozdravlja se ovako: dobro jutro ne i: dobar dan ; dobar vece, dobra vam vece ne: vecer ; laku no ne: dobru no. Kalember opsirno pise o pozdravljanju. Ujutro se pozdravlja: dobro jutro prav. Dobro, kako si ti; Dobro, Bogu fala, kako si ti. Pri polasku rastanku prav. Zena ciji se coek prav. Djevojka ciji se otac tako preziva nije Petrovieva, Kapetanovieva... Kao sto se vidi, Pitanja o govoru prostoga naroda iz 1897. Osobito su znacajne napomene o osobenostima govora Sarajlija s obzirom na njihovu vjersku pripadnost. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 39 1. Sarajevski govor u XX stoljeu 1. Podaci o sarajevskom govoru u dijalektoloskoj literaturi Kada je rijec o istrazivanju sarajevskoga govora, dvadeseto stoljee predstavlja nazadak u odnosu na devetnaesto: iz XIX st. Meutim, nesto podataka o sarajevskom govoru moze se pronai i u dijalektoloskoj literaturi nastaloj u XX stoljeu, zahvaljujui najprije Daliboru Brozoviu 1956; 1961:149-149; 1966:191-192. U uvodnom dijelu monografije o govoru u dolini rijeke Fojnice D. U opisu fojnickoga govora nai e se ovdje-ondje i pokoji podatak o sarajevskom govoru. U svom izvjestaju o dijalektoloskim istrazivanjima u srednjoj Bosni D. Brozovi narocitu paznju posveuje sarajevskom govoru Brozovi 1961:348-349. Brozovi dalje pise da se S. Ali dvije od njih Àrap-mhala i Vrbàusa izdvajale su se od ostalih tesanjsko-maglajskim refleksom déte djèteta. Takav govor vise ne postoji, ali stariji ga se sjeaju, a mozda bi se tko i nasao od staraca da tako govori. U svakom je slucaju bilo vrijedno zabiljeziti taj podatak. Múj, Méh, Slk, dat. Spáhi, Íbri, íki itd. Brozovi 1961:338 Kada se imaju u vidu ove dopune i ispravke, ispostavlja se da je manje razlika izmeu sarajevskoga govora kako je predstavljen u Surminovu radu i susjednih govora. Ovome treba dodati i osobine koje sarajevski govor jasno povezuju s njegovim istocnim i jugoistocnim susjedima tj. Posebnu boju govoru istocne i jugoistocne okolice Sarajeva a djelimicno i grada daje i postepeni prodor promjene dvosloznih hipokoristika tipa Mujo po obrascu imenica m. U okolici Visokoga taj tip uope ne dolazi u obzir, ali u okolici Sarajeva na jugoistocnom rubu uz planinsko okruzenje on prodire iz ijekavskostakavskog podrucja, no nosioci su mu i musl. Sarajevski govor slaze se s istocnim dijelom tuzlanske oblasti i s jos nekim dijelovima ijekavskosakavskog dijalekta npr. Podaci o ekavsko-jekavskom govoru Bjelava O ekavsko-jekavskom govoru sarajevskog naselja Bjèlave imamo sacuvane podatke iz 1983. Objavljen je u prvoj knjizi Bosanskohercegovackog dijalektoloskog zbornika i kao posebna sveska, za potrebe rada na terenu. Popunjen je u 224 mjesna govora u BiH. Upitnici se nalaze u Institutu za jezik u Sarajevu. Valjevac, saradnica Instituta za jezik u Sarajevu. Informator je bio Hámdo Bèkr, ro. Vujici 1990:13-124; Peco 1990:125-247; Baoti 19901991:3371; up. Vokalizam Govor Bjelava karakterizira sistem od pet vokala + vokalno r. Svaka od jedinica vokalskog sistema moze biti s kvantitetom ili bez njeg. Stanje je, dakle, identicno onome u standardnom bosanskom jeziku. Graa iz Upitnika potvruje tek sporadicnu pojavu zatvorenije artikulacije vokala a i u. Zatvoreni dugi vokal a potvren je u nevelikom broju primjera: Njd. Fonetska vrijednost nepostojanog a vidi se iz sljedeih primjera: im. Alternacije vokala a s nultom fonemom ili kojim drugim vokalom prisutne su u pojedinim leksemama: ø ~ a: 3. I ovaj vokal ima standardnu boju, bez obzira na akcent, kvantitet i poziciju u rijeci: Njd. Zatvoreni vokal o potvren je samo u pridjevu vòlouvsko. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 43 Alternacije vokala o s drugim vokalima ilustriraju sljedei primjeri iz grae: o ~ a: Njd. Kako se vidi, alternacije su prisutne i u rijecima stranoga porijekla krompir, doktor, milion , ali i u leksici slovenskoga porijekla. Vokal e takoer ima standardnu artikulaciju: Njd. Alternacije: ø ~ e ~ a: inf. Vokal i je najpodlozniji redukcijama o tome v. U vokalizmu Bjelava najstabilniji je vokal u. Ima standardnu artikulaciju, nije podlozan redukcijama, niti su brojni primjeri u kojima umjesto ovog dolazi koji drugi vokal: u ~ o: Njd. U primjerima ùginla i dgnit imamo djelimicnu i potpunu redukciju i, a ne alternaciju nu ~ ni. Vrijednost kratkog Jat u kratkim slogovima dalo je: jednoslozni refleks je: 3. Vrijednost dugog I u dugim slogovima imamo razlicite vrijednosti umjesto jata: jednoslozni refleks e: Njd. Kratko jat iza sonanta r dalo je: ekavski refleks: Njd. Iz predocene grae vidi se da je ovaj govor osoben u pogledu refleksa staroga vokala jata. Potkraj XX stoljea posvjedocen je ekavski refleks jata u dugim slogovima kao sistemska crta govora Bjelava. Meutim, u ovom starom sarajevskom naselju ve u to vrijeme prevagu ima ijekavski refleks, Sarajevski govor do kraja XX stoljea 45 da bi cetvrt stoljea kasnije potpuno isceznula jedna bosanska ekavskojekavska oaza. Alternacije u vezi s jatom: ~ i: inf. Sasvim je obicno sazimanje vokala u vokalskim grupama, osobito ako nisu pod akcentom. Ovaj govor poznaje samo regresivnu asimilaciju: ao: prid. I ovdje je vokal i podlozniji redukcijama od ostalih vokala. Razlikujemo dva stepena redukcije tog vokala: djelimicnu: prid. Pojedine rijeci imaju dvojake oblike: prid. Djelimicnu redukciju vokala u imamo u primjerima dòruak, sknut, a potpunu u zèldac; redukcija vokala e posvjedocena je u brojevima dvádst i trst. Evo nekoliko primjera u kojima se ogledaju morfonemske alternacije: om ~ em: Ijd. Konsonantizam U izrazitije osobenosti konsonantizma govora Bjelava svakako idu: zamjena sonanta lj sonantom j; potrvena opozicija izmeu dvaju afrikatskih parova u korist i ; palatalne varijante glasova s i z i ; sakavizam. U ovom govoru sonanti ne odstupaju od standardnostokavske artikulacione norme. Graa ne pruza potvrde za pomjerenu artikulaciju sonanta l: Njd. Artikulacija sonanta j nije ista u svim pozicijama u rijeci, i kree se od vrlo postojane u inicijalnoj, preko oslabljene izmeu dva vokala npr. Vrijednost sonanta r: Njd. I izgovor sonanata m i n slaze se s fonetskim standardom alofonska vrijednost ovih sonanata nije posebno oznacavana : 1. Alternacije U govoru Bjelava prisutna je pojava zamjene sonanta lj sonantom j, otprije potvrena u Sarajevu Surmin 1895:195; navodimo i oblike u kojima nije izvrseno jotovanje : Njd. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 47 njbo uz njbo. Primjeri za ostale alternacije sonanata u kojima se ogledaju asimilaciono-disimilacioni procesi, uprosavanje suglasnickih skupina i dr. Glas h odlicno se cuva u svim pozicijama: 3. Uz rijetke potvrde oslabljene frikacije imamo i oblike u kojima se ovaj konstriktiv gubi na kraju rijeci: Njd. Alternacije glasa h: h ~ k, g: Njd. Grupa hv dosljedno je ocuvana u: kàhva. Afrikate U ovome je govoru potrvena opozicija izmeu dvaju afrikatskih parova u korist i ; jedina potvrda za c je Ijd. Potvrde za i : Njd. Palatalizirani sustavi suglasnici i jedna su od najizrazitijih osobenosti konsonantizma ovoga govora. Ovdje je: ml, mèa. U ovome govoru, kao i u susjednim sakavskim govorima, u rezultatu nekih starijih izmjena nepalatalnih suglasnika u vezi s j imamo reflekse s st ~ s ~ i z zd ~ z : N klijésa, Njd. Ovdje je i: inf. Dosljedno je izvrsena promjena skupina jt, jd u slozenim glagolima koji u svojoj osnovi imaju glagol ii: j + t: inf. Sudbina pojedinih nepalatalnih suglasnika, odnosno grupa s nepalatalnim suglasnicima koji su dolazili u dodir sa sonantom j poslije ispadanja poluglasa vidi se iz sljedeih primjera: l + j: Njd. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 49 23. Sonanti l i n jotuju se redovno; l + j s: Njd. Potvrde jos nekih pojedinacnih suglasnickih izmjena: cl ~ c, sl ~ s: Njd. Metateza nije cesta pojava; ovdje je: Njd. Alternacije suglasnika i suglasnickih grupa z ~ z: 2. Jùrjevu; zgl ~ zgl: Njd. Uz pojedine sonante i drugdje ve su navedene potvrde za sekundarne suglasnike; evo jos nekih: j : prid. I o suglasnickim redukcijama ve je bilo govora; evo jos nekih primjera: v: Njd. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 51 28. Akcenatski sistem Upitnikom su trazeni odgovori na mnoge pojedinosti u vezi s akcenatskim sistemom. Donosimo ovdje siri izbor iz te grae, kako bi se stekao uvid u osobenosti koje govor Bjelava smjestaju u zonu arhaicnijih bosanskih govora. Mhinìca od Meho ; Gjd. Mhìna od Meho ; Gmn. Alternacija dugosilazni: dugouzlazni akcent Djd. Alternacija kratkosilazni: kratkouzlazni akcent Ljd. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 53 ràtu, Gmn. Slog ispred sonanata duzina: kratkoa Primjeri sa zabiljezenom duzinom: 1. Odnos - : - u prezentu Primjeri s - u prezentu: 1. Alternacija dugouzlazni: kratkouzlazni akcent Ljd. Alternacija dugosilazni: kratkosilazni akcent Njd. Alternacija akut : dugosilazni akcent U govoru Bjelava nema akuta, ali nisu rijetki nepreneseni silazni akcenti, osobito dugi: 3. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 55 km; 1. Primjeri s drugim akcentima: 1. Alternacija kratkosilazni: dugouzlazni akcent 3. Alternacija kratkouzlazni: dugosilazni akcent: Nmn. Odnos kratkoa: duzina u prid. Primjeri bez obiljezene duzine: prid. Odnos kratkoa: duzina u 2. Odnos dugo : kratko Primjeri za pod kratkim akcentom: Ijd. Odnos kratkoa: duzina u ostalim oblicima Izbor iz grae: prid. Mhinìca zena po muzevu imenu od Meho ; Njd. Mhìna od Meho ; Njd. Izbor akcenta i duzine Izbor iz grae: prid. Upitnikom su trazeni razliciti oblici veeg broja imenica. Donosimo ovdje izbor iz te grae zanimljivije fonetsko-fonoloske i morfoloske varijante imenica muskog, zenskog i srednjeg roda: Njd. Kao sto se vidi iz navedene grae, u govoru Bjelava potvrena je promjena dvosloznih hipokoristika m. Navodimo i pojedine fonetsko-fonoloske i morfoloske likove zamjenica: Njd. Graa pokazuje da u ovome govoru u promjeni zamjenica nema izrazitijih osobenosti. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 59 1. Evo i dijela grae u vezi s promjenom pridjeva: odr. Dakle, u ovome su govoru potvreni samo oblici s uopenim nastavcima starih mehkih osnova u Ijd. U govoru Bjelava imamo krae oblike infinitiva: donjet, ; glagoli tipa dignuti imaju -ni- umjesto -ne-: dgnit. Evo i dijela prezentskih likova iz grae: 1. Ni ostali glagolski oblici ne nude mnogo odstupanja od stokavskog standarda: imperfekt potvren samo od glagola biti 3. Ne sadrzi mnogo posebnosti; donosimo dio raspolozive grae: imenice: Njd. Upitnikom je trazeno svega sedamdesetak odgovora u vezi sa sintaksickim pitanjima. Ovdje donosimo sve odgovore; jedni se ticu upotrebe padeza, drugi upotrebe glagolskih oblika, pridjeva te recenicne problematike sintaksicke konstrukcije koje su uobicajene u govoru Bjelava ponekad su u Upitniku podvucene, a neki su odgovori dopisani s akcentima ili bez njih; prenosimo ih onako kako su zapisani. Od koga si dobio pismo? Namazao je hljeb s puterom. Sto l stoji izmeu prozora i vrata. Mtn cìpele p st. S po grádu. Isao sam u svog prijatelja... Recenice sa glagolima pitati i cuvati i G mj. A, ali ne partitivni Pitao je majke... Pto je mjk; vj ku... slúzit cra; pomágat Mrka; làgat Fádilu. Pkrj Mìlanovg imáa; siròmasnm eku. Petar je bio dobar kovac, dobar ribar. Mora se to uraditi. habitual: Doi bi oni kod nas, pa bi onda zapjevaj. Jesi li kupio seera? Da li si kupio seera? Kupi li ti seera? Razlikovanje nerazlikovanje upotrebe kamo, kuda, gdje navesti primjere si pòs? Je l ti mti kòt ku? Sarajevski govor do kraja XX stoljea 63 49. Odavde je vidljiva skola. Odavde je vidjeti skolu. dvle se vid skla. Ako budes cuvao cipele opanke , dugo e ti trajati. Ako ùvs, dgo ti bt. Ako krva krèp, djèca e se lòse pròvest. Ubilo ga je u sumi. Kuu je zamelo snijegom. Príalo se da... e dvje djèc. Oblik predikata i gl. Da je majka to na vrijeme saznala, ne bi tamo isla. Da je majka to bila saznala na vrijeme, ne bi tamo isla. Vkat je da se d Hòra je da se de. Jàzuk sto nísi dòs. Leksicko-semanticke odlike Naposljetku, donosimo dio grae koja osvjetljava osobenosti ovoga govora na leksicko-semantickoj razini. Zamjenice: sebe enkl. Sarajevski govor do kraja XX stoljea 65 Pridjevi: Njd. Zakljucak Sarajevski kraj nalazi se na juznoj periferiji istocnobosanskog ijekavskosakavskog dijalekta. U istocnom i jugoistocnom susjedstvu sarajevski govor ima govore ijekavskostakavskog tipa, koji pripadaju istocnohercegovackom dijalektu. Devedesetih godina XX stoljea korjenito je izmijenjeno stanje u svim bosanskohercegovackim dijalektima; migracijama su iznova potisnute primarne crte i u govoru Sarajeva, te je sve teze rekonstruirati ovaj osobeni ijekavskosakavski govor. O sarajevskom govoru iz druge polovice XVIII stoljea najvise podataka imamo u Ljetopisu M. Ljetopis je pisan na turskome jeziku, ali pored mnogih rijeci ljetopisac pise i citave recenice na bosanskom jeziku; upravo su ti dijelovi teksta dragocjeni podaci o sarajevskom govoru toga vremena, zabiljezeni pouzdanom rukom. Pored ljetopisnoga dijela Baseskijina Zbirka sadrzi i nekrologij imena i nadimci oko 4. Tu su i cetiri pjesme na bosanskom jeziku, popis sarajevskih mahala i dzemata u okolici Sarajeva, narodna imena mjeseci, bilja, brojna dijalekatska leksika. O sarajevskom govoru krajem XIX st. Surmina Osobine danasnjega sarajevskog govora iz 1895. Surminov rad objavljen je na samim pocecima dijalektologije u BiH. U dijalektoloskoj literaturi ocijenjen je kao zastario, nepotpun i prilicno nepouzdan, jer je materijal prikupljen uglavnom na metodoloski nepravilan nacin. Opredijelili smo se za navoenje najznacajnijih pojedinosti iz 66 Senahid Halilovi pojedinih poglavlja, prije svega onih koje nisu osporavane, a donosimo i cjelokupnu leksiku iz Surminova rada. Pitanja o govoru prostoga naroda prvi su upitnik za ispitivanje bosanskohercegovackih govora. Upitnik je pripremio M. Resetar, a anketu proveo Zemaljski muzej u Sarajevu. Graa iz tih 215 upitnika s kraja XIX st. Osobito su znacajne napomene o osobenostima govora Sarajlija s obzirom na njihovu vjersku pripadnost. U dvadesetom stoljeu o govoru Sarajeva nesto podataka imamo u radovima D. Brozovia te u upitniku popunjenom u sarajevskom naselju Bjelave. Narocitu paznju sarajevskom govoru Brozovi posveuje u monografiji o govorima u dolini rijeke Fojnice te u izvjestaju o dijalektoloskim istrazivanjima u srednjoj Bosni. Nastoji rasvijetliti neke sumnjive pojedinosti iz Surminove rasprave, koja zahtijeva i dopune i ispravke. Spominje i osobine starinackog muslimanskoga govora u Sarajevu koje se ne mogu vidjeti iz Surminova rada, kao sto je ekavsko-jekavski refleks jata. Sarajevski govor ukratko je predstavljen i u Brozovievoj sintezi o ijekavskosakavskom dijalektu: tu je izdvojen kao poseban govor unutar juznoga poddijalekta govori juzno od Krivaje i zapadno od Bosne i navedene su osobine kojima se on karakterizira unutar ijekavskosakavskog dijalekta i priblizava jugoistocnom poddijalektu istocnohercegovackog dijalekta. O ekavsko-jekavskom govoru sarajevskog naselja Bjelave imamo sacuvane podatke iz 1983. Upitnik sadrzi odgovore na 2. Budui da je iz govora Bjelava do danas ve iscezao ekavsko-jekavski refleks jata, donosimo obilje grae iz Upitnika, kako bi se stekla sto potpunija slika o specificnostima starog sarajevskoga govora. Podaci koje donosimo u ovome radu a koji potjecu iz razlicitih izvora od polovice XVIII do kraja XX stoljea potvruju da je stari govor Sarajeva periferijski ijekavskosakavski govor koji je pretrpio jak utjecaj susjednih ijekavskostakavskih govora. Ilijas Tanovi Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru Sarajeva: Lingvokulturoloski aspekt 2. Realije kao lingvokulturoloski pojam U jeziku se vjerno odrazava objektivna stvarnost u kojoj jedan jezicki ko lektiv zivi. Jezicki znak sadrzi cetiri tipa informacija: informaciju o frag mentu svijeta koji oznacava, o tome u kojem se obliku taj fragment odra zava u covjekovoj svijesti, u kakvim se uslovima taj znak koristi i o tome kako je taj znak povezan s drugim znacima jezickog sistema. U semantici se to definira kao znacenje znaka. Leksika jednog jezika predstavlja svo jevrsnu riznicu znanja o njegovim govornicima, o njihovoj spoznaji svi jeta, nacinu zivota, o materijalnoj i duhovnoj kulturi toga naroda. Mnogi naucnici, u prvom redu lingvisti V. Vezbicka , najvise znacaja pridaju verbalnoj prirodi znanja, spoznajnoj funkciji samih rijeci. Stoga svako cjelovitije istrazivanje jednog jezika, kao i govora manjeg ili veeg jezickog areala, obuhvata i njegovu leksickose manticku analizu. Semanticka analiza leksickog fonda, narocito karakteristicne leksike sa specificnom lingvokulturoloskom kom ponentom, pruza objektivne i pouzdane podatke o historiji i tradiciji, te o razvoju kulturnog i duhovnog zivota date jezicke zajednice. U leksici svakog areala postoje kljucne rijeci koje posjeduju sirok se manticki raspon i specificnu stilsku boju. Te rijeci najcese imaju visok opi indeks frekvencije i bogat tvorbeni potencijal. Zahvaljujui ovim od likama, one stimuliraju nastanak bogatih semantickih polja i asocijativno konotativnih znacenja. U tematskom pogledu, to su rijeci koje oznaca vaju pojmove najblize covjekovom svakodnevnom zivotu, njegovom du hovnom, moralnom, emocionalnom identitetu. Oznake za ove pojmove u lingvistici se determiniraju realijama. Pojmovno-terminolosko odreenje realija Realije oznacavaju specificna obiljezja materijalne i duhovne kulture, ka rakteristicna za odreeni areal, tj. Pored termina realije, u literaturi se upotrebljava i niz drugih: bez ekvivalentna leksika, egzoticna leksika, egzotizam, etnografizam, konota tivna leksika, leksika s kulturnom komponentom, alijenizam. Neki od spo menutih termina meusobno su prilicno udaljeni. Malo zajednickog imaju npr. Konotativna leksika leksika s konotativnom komponentom oznacava specificne pojmove izvanjezicke stvarnosti i posebne veze meu pojmovima i nosiocima datog jezika. Ko notativno znacenje je dodatno, ono se razlikuje od denotativnog po tome sto u znatnoj mjeri zavisi od konkretne situacije i ekstralingvistickih okol nosti u kojima se ono realizira. Znacenje realija motivirano je i pripadno su njihovih referenata objekata specificnim sadrzajima kulture, nacina zivota, tradiciji jednog areala. Ono je markirano historijskim, nacionalnim i lokalnim koloritom a najcese posjeduje i emocionalnoekspresivni po tencijal. Pod terminom alijenizam neki lingvisti Apresjan 1984:38, Ginter 1986:24, Novikov 2001:417 podrazumijevaju samo realije koje sadrze ma nje poznati jezici, dok Vezbicka smatra da je ovaj termin vise stilisticki nego semanticki utemeljen Vezbicka 2001:22. Bezekvivalentna leksika obuhvata rijeci za koje nema ekvivalenata u drugim jezicima ili u drugim jezickim arealima. Rezultati brojnih kon trastivnih analiza leksike dvaju jezika pokazuju da manji ili vei broj rijeci Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru Sarajeva:... Sto su jezici genetski uda ljeniji i tipoloski raznolikiji, broj bezekvivalentne leksike i frazeologije je vei, i obrnuto genetski srodni i tipoloski slicni jezici imaju manje takvih leksema. Odnos ne ekvivalentnosti kljucni je problem pri prevoenju s jednog jezika na drugi. Specificne realije, karakteristicne za jedan narod, za jedan kraj ili manji lokalitet, kojih nema u drugim arealima, nemaju ni oznake izvan svog geografskog i jezickog prostora. Sidera, posveenoj teoriji prevoenja, centralno mjesto pripada iznala zenju posebnih modaliteta za ekvivalentno prevoenja realija oznacenih bezekvivalentnom leksikom i frazeologijom S. U literaturi ima vise definicija realije kao lingvistickog pojma. One se meusobno razlikuju, manje po relevantnim karakteristikama ovih lin gvokulturoloskih jedinica, a vise po vrijednosnoj hijerarhiji njihovih obi ljezja. Neki lingvisti realijama smatraju i oznake za karakteristicne pojmove iz politickog zivo ta Krupnov 1986:127 , a prema Uvarovu V. Razlike su vidljive i u pogledu shvatanja obima i granica realija. Prema jednima se ove jedinice svode na uzi sloj leksike koja oznacava specificne pojmove u materijalnoj i duhovnoj kulturi jednog jezickog areala. Na dru goj strani je sire shvatanje pojma realija, koje obuhvata i drustveno uree nje, administraciju, znacajne historijske cinjenice i objekte, historijske lic nosti iz svih oblasti od kulture i umjetnosti do administracije i politike. Semanticka struktura realija je specificna: nju cini svojevrsna mreza LSV leksickosemantickih varijanti , u kojoj jedna LSV ima dominan tnu ulogu i oznacava osnovni i motivirajui sadrzaj realije. Meutim, ima primjera asimetrije predmetnologickog sadrzaja i jezickih oznaka: realije mogu biti oznacene spojevima dviju rijeci, najcese nominativnim sinta gmama ili frazeoloskim sintagmama. Nase istrazivanje frazeoloskog fonda bosanskog jezika pokazuje da su neke vrlo ekspresivne realije oznacene frazemama I. Klasifikacija realija Veina lingvista realije klasificira prema trima osnovnim faktorima: pred metnom, teritorijalnom geografskom i vremenskom. Ovi su faktori uza jamno isprepleteni, sto pokazuju podjele realija u nizu istrazivanja. Sider, koji takoer primjenjuju tri spomenuta faktora, u okviru predmetnih realija izdvajaju grupu geografskih i etnografskih realija S. Iz semanticke strukture realija i faktora koji motiviraju sam nastanak ovih jedinica proizlazi neophodnost svojevrsnog eklekticizma pri njihovu klasificiranju. Rezultati ranijih istrazivanja i klasifikacija realija uglavnom su se svodi li na oznake za predmetni svijet, za materijalnu kulturu. U novijim klasi fikacijama znacajna se paznja posveuje oznakama za pojmove duhovne kulture. U korpusu naseg istrazivanja identificirali smo znatan broj realija iz sfere duhovnog zivota. Radi se o svojevrsnim metaforicnim kvalifikativima, ocjenski motiviranim oznakama za duhovne, moralne, religijske pojmove. Ukupan broj realija u govoru Sarajeva, u poreenju s brojem realija na lokalitetima pribliznim po broju stanovnika i gradskom prostoru, vei je od onoga koji se smatra prosjecnim. To moze biti rezultat cinjenice da neke realije na lokalitetu Sarajeva imaju dvojake oblike: jedan oblik nastao je prema oznakama referenata iz drugih jezika, najcese iz turskog, arapskog, perzijskog, a drugi je motiviran aktuelnom znacenjskom dominantom u bosanskom jeziku. Za neke realije postoje sinonimske oznake, od kojih je, po pravilu, jedna jace stilski markirana. Realije sinonimi diferenciraju se i po dobi govornika. Stariji redovno peku kahvu, peku halvu, vare mlijeko, peku pekmez, cak i bosanski lonac, iako se on, zapravo kuha, a ne pece. U govo ru mlaih generacija kahva se kuha pravi, priprema , halva se sprema pri prema , mlijeko se kuha, kao i bosanski lonac. Valjalo bi svestranije ispitati odnose izmeu realija, najcese oznacenih turcizmima, i njihovih seman tickih parova na nasem jeziku. Nesumnjivo, postoji razlika u semantickoj strukturi, a takoer i u frekvenciji, izmeu realija dova i molitva, mekteb i skola, Allah i Bog, mezar i grob mezarje i groblje , sejtan, iblis i avo, vrag. Istrazivanje ovih odnosa bit e predmet naseg rada u narednoj fazi. Asocijativnokonotativno znacenje pojedinih realija takoer moze biti motivirano dobi i iskustvenom podlogom govornika. Zanimljiv je primjer Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru Sarajeva:... Na pitanje sta je Barutana i gdje se nalazi? od informanata smo dobili razlicite odgovore. Starije osobe ovu su realiju semantizirale kao zgradu u kojoj se nekada proizvodio i cuvao barut od tur. U reakciji pripadnika srednje genera cije prva jezicka asocijacija bila je da je to zenski studentski dom u centru Sarajeva, u blizini nekadasnje robne kue Sarajka, dok su se odgovori in formanata mlae generacije svodili na to da ne znaju o cemu se radi. Oni, dakle, u svom leksickosemantickom fondu ovom realijom ne raspolazu ni na receptivnom nivou. Asocijacija informanata srednje dobi stimulirana je cinjenicom da je u zenskom studentskom domu, na jednom mjestu, u isto vrijeme bio velik broj djevojaka u najljepsim godinama. Za mladie njihove dobi to je, u prenesenom znacenju, bilo mjesto zgusnutih zelja i pobuda, sto moze imati logicku asocijativnokonotativnu vezu s eksplozivom, s baru tom. Dakle, jedna LSV leksickosemanticka varijanta , koja je u cjelovitoj semantickoj mrezi periferna, u asocijativnom polju odreenih govornika dosla je u prvi plan. Opisani primjer, izmeu ostalog, ukazuje na relativ nost podataka dobijenih na terenu od razlicitih informanata. U korpusu naseg istrazivanja znatan je broj oznaka za duhovnu kul turu, obicaje i religijski zivot. Neke od tih oznaka imaju dvojake oblike i znacenjske sinonime. Poreenje znacenja i smisla nekih realija u svijesti reprezentativnih informanata i semanticke strukture ovih rijeci u pisanim izvorima ukazuje na odreene razlike. Ima primjera, a o njima e biti rijeci u nastavku ovoga rada, u kojima je mreza LSV leksickosemantickih va rijanti informanata sira od one koja je data u pisanim izvorima, a jos vise primjera u kojima se pojedine LSV znacenjski udaljavaju do meusobnog antonimijskog odnosa. Sirok semanticki raspon znatnog broja realija, posebno u sferi duhov ne kulture, moze se promatrati u svjetlu tradicije slikovitoga kazivanja karakteristicne za nas geografski i jezicki prostor. U Bosni se od davnina njegovalo i do svojevrsnog kulta uzdizalo umijee lijepog pricanja. Dolaskom Turaka na ove prostore, manir slikovite naracije obo gaen je istocnjackim smirenim eglenom, eglenom bez prese i nervoze. Nas korpus sadrzi znacajan broj tzv. Stvara nju siroke lepeze psiholoskih realija u govoru Sarajeva mogla je doprinijeti i dramaticna senzibilizacija psiholoskih i emotivnih stanja prouzrokova nih ratnim stradanjem velikog broja ljudi na ovom arealu. Tokom rata i nakon njegova zavrsetka, oznake za neke pojmove u sferi moralnog, emo cionalnog i socijalnog prosuivanja dobile su visok indeks ucestalosti. Naj markantniji primjer sirine semantickog raspona i dubine emocionalnog naboja jest realija merhamet. Osnovna LSV leksickosemanticka varijanti u znacenjskoj strukturi ove realije znaci milosrdnost, samilost. Meutim, u situaciji kada se na samilost odgovaralo bezdusnosu i svireposu, sto se svakominutno desavalo u nasem gradu tokom njegove opsade, pojam merhamet poprimio je snazan emocionalni naboj i semanticki raspon do ranga koncepta. Paralelno s ovom semantickom ekspanzijom, poveao se i indeks frekventnosti ove, po znacenju i smislu, osebujne realije. Slicne semanticke transpozicije zahvatile su i realije komsiluk, vjera, povjerenje, sabur, sevap, oprost i sl. O tome da su psiholoske realije na nasim prostorima uvijek imale zna cajno mjesto u emotivnom, intelektualnom i jezickom biu njegovih zitelja govori i zanimljiva knjiga I. Cvijia, posveena promatranju vrlo razuene mreze psiholoskih tipova na relativno malom geografskom prostoru. Znacajan faktor u psiholoskoj karakterizaciji razlicitih tipova, pre ma autorima ove knjige, jeste analiza znacenja i smisla najfrekventnije leksi ke u njihovom govoru i jeziku , leksike koja im je najbliza na kognitivnom, emocionalnom i jezickoasocijativnom planu I. Znacajno mjesto u fondu realija pripada oznakama za pojmove iz reli gijskog zivota Sarajeva. Zahvaljujui snaznom uticaju turske kulture, du hovnog zivota i posebno religije islama, koju je prihvatio vei dio stanov nistva Sarajeva, u govoru ovoga grada znatan je broj realija koje oznacavaju religijske pojmove: vjerske ustanove i dijelove tih ustanova dzamije, mu nare, kandilje, mihrabe ; tekije, mektebe; zvanja i zanimanja dervis, kadi ja, mula, mutevelija, hodza ; pojmove iz Kur'ana sura, ajet i dr. Jezik ne mogu zaobii ni brojni drustvenopoliticki apsurdi naseg vre mena i prostora, a to se odrazava u poveanom broju realija administrativ ne i politicke prirode u govoru glavnoga grada drzave. U popisanim ozna kama za ove realije takoer su prisutni dvojaki oblici: kalkirani nazivi iz drugih jezika, najcese engleskog, i oznake iz domaeg administrativnog Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru Sarajeva:... Ima primjera neistoznacnih kalkova ili neekvivalen tnih translema za kljucne pojmove iz spomenutih sfera, o cemu e biti rije ci u analizi oznaka iz domena politickog diskursa. Realije u govoru Sarajeva U govoru Sarajeva identificirali smo i popisali geografske realije mikroto ponime , te realije u sferi materijalne i duhovne kulture. U realije duhovne kulture svrstali smo i psiholoske realije karakteristicne za govor Sarajeva. Registar realija u ovoj fazi naseg istrazivanja nije konacan i on e biti do punjavan. Semantizacija popisanih oznaka, takoer, nije potpuna, jer se za pojedine realije, u prvom redu za mikrotoponime, nisu mogli nai pouz dani podaci na terenu, ali ni u pisanim izvorima, dokumentima, katastar skim kartama i sl. Takoer je predviena svestranija leksickosemanticka analiza podataka iz potpunije toponomasticke grae i relevantne doku mentacije. Mikrotoponimi na prostoru Sarajeva leksicko-semanticki aspekt Teritorijalne realije, tj. Pri standardiziranju toponima suceljavaju se dva stanovista: na jednoj strani insistira se na oznakama prema govoru datog areala, a na drugoj se zastupa oznacavanje realija prema normama standardnog jezika. U mnogim drzavama postoje stalna tijela ili komisije kompetentne i ovla stene za kontinuirano praenje i standardizaciju toponima. Toponimijska istrazivanja kod nas nemaju dugu tradiciju. Ona su zapoceta sedamdesetih godina proslog stoljea u Akademiji nauka BiH, ali su se odvijala stihijno, s prekidima i obuhvatala su samo pojedina podrucja i manje lokalitete. Bilo je predvieno da se toponimijska istrazivanja rade u Institutu za jezik, ali nikada nisu stvoreni uslovi za kontinuirano i svestrano ispitivanje i stan dardizaciju toponimijske grae na prostoru Bosne i Hercegovine. Treba rei da je istrazivanje toponima vrlo slozen zadatak, koji ukljucuje priku pljanje brojnih podataka na terenu u direktnom kontaktu i anketiranju govornika na datom lokalitetu, obradu prikupljene grae i njeno poreenje s raznim pisanim izvorima i dokumentima, katastarskim kartama i dr. To podrazumijeva provjeru akcenta, glasovne strukture, promjene toponima 74 Ilijas Tanovi i njihovog znacenja. Pri tome, posebnu teskou moze predstavljati prozo dijska strana toponima. Obicno se daje prednost akcentu govornika na samom lokalitetu. Tako bi se trebalo odnositi i prema dekliniranju toponi ma. Nase istrazivanje, iako obuhvata manji lokalitet, pokazuje kolebanja u pogledu fonetskog lika, akcenta, cak i znacenja mikrotoponima na sirem prostoru Sarajeva. Nakon krupnijih promjena u drustvu, nagomilanih protivrjecja i suko ba, obicno se preispituje i sam sistem vrijednosti i tada dolazi do stvaranja novih toponima i preimenovanja postojeih. Na lokalitetu Sarajeva djelo vanje spomenutih okolnosti i faktora vrlo je izrazeno. Brojni mikrotoponi mi vise puta su preimenovani, a kod nekih je u odreenoj mjeri narusena kulturnohistorijska i jezicka ravnoteza. Neki su toponimi dobili po dva oblika, meu kojima nerijetko ne postoji sustinska semanticka i lingvokul turoloska veza. Preimenovanje nekih objekata direktna je posljedica pre ispitivanja karaktera i znacaja dogaaja, licnosti ili historijskoga konteksta po kojima je nastalo prvotno ime. U tom je pogledu zanimljiv primjer La tinske uprije u Sarajevu. Naime, nekada je u Sarajevu jedan lokalitet na desnoj obali Miljacke imao naziv Latìnluk13. Na tom je prostoru bio i most Latinska uprija, koji je preimenovan u Principov most, po atentatu koji je izvrsio Gavrilo Princip na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 1914. Meutim, nakon historijske distance i izmijenjenog odnosa prema ideoloskom i politickom kontekstu u kojem je izvrseno prvo preimenova nje, mostu je vraen stari naziv Latinska uprija. Interesantno je i to da je 1986. U odgovoru na ovaj prijedlog naglaseno je da se mjesto atentata na zakonitog prijestolonasljednika ne moze uvrstiti u kulturnu bastinu. Ima realija cije je osnovno, referencijalno znacenje sacuvano, ali je na asocijativnokonotativnom planu doslo do bitnih promjena. Pomjeranja i promjene intenziteta pojedinih LSV leksickosemantickih varijanti mogu biti uzrokovani razlicitim okolnostima. Pri spomenu pijace Màrkale, u ve ine stanovnika Sarajeva, a pogotovo onih ciji su najblizi stradali od agre sorskih granata ili snajpera, prva asocijacija je povezana s neprijateljskim ubistvom civila na ovoj pijaci. Ova cinjenica realiji daje i snazan emocio nalni naboj, kakav ne moze stimulirati neutralni pojam pijace. Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru Sarajeva:... U imenu realije, narocito ako njena oznaka ima siri semanticki raspon, vidljiva je direktna veza sa osnovnom funkcijom ili s dominantnim sadrzajem. Semanticka analiza oznaka mnogih realija ukazuje na to da su one nastale kao rezul tat primarne znacenjske motivacije ili svojevrsne metaforizacije njihovog osnovnog sadrzaja. U mikrotoponimima niza lokaliteta Sarajeva jasno se vidi direktna semanticka motivacija dominantne karakteristike datog lo kaliteta ili najmarkantnijeg objekta na tom lokalitetu. Mikrotoponimi kao sto su Atmejdn, Bazerdzani Bazeráni , Sirokaca Siròkaa , Ciglàne i dr. Meutim, lokalne asocijacije i narodna etimologija nisu uvijek pouzdani. Prema na rodnoj etimologiji i brojnim informantima, sarajevska mahala Àsikovac dobila je ime po asikovanju, asikluku. To se objasnjava time da su se na ovom lokalitetu nekada okupljali mladii u zelji da vide i sretnu djevoj ke i da se s njima zabavljaju. To se u nekim izvorima, pa i u Skaljievom rjecniku turcizama, argumentira znacenjem arapske lekseme asig, turski asik ljubavnik, momak koji asikuje, asiklija. Meutim, Bejti nalazi da je toponim nastao od vlastitog imena Asik. Oznaka realije Atmejdn motivirana je leksemom iz turskog jezika atmejdan sa znacenjima: 1. Ulica Bazerdzani Bazeráni , u kojoj su nekada bile smjestene samo trgovacke radnje, nastala je prema perzijskom bazergan trgovac. Naziv lokaliteta Ciglàne predstavlja dobar primjer pri